ZAJEDNIČKO POREKLO SLOVENSKIH NARODA
Određivanjem starosti slatkovodnih i morskih školjki, metodom c14, Američki naučnici Walter Pitman i William Ryan dosli su do otkrića da je pre više od 5.500 godina pre Hrista (tačnije-pre 7519 godina), voda u Crnom moru naglo promenila salinitet, odnosno da je 5.500 godina p.n.e. Crno more bilo slatkovodno jezero na oko 50 m ispod današnjeg nivoa. Ovo otkriće objavili su 1997 g. u delu “Scientific evidence’‘. Nakon toga i drugi ugledni naučnici potvrdili su ovaj zaključak. Evropski projekat iz 2004. godine, na osnovu proučavanja sedimenata u Crnom moru, takođe je potvrdio ovo otkriće.
Ova činjenica neminovno je za posledicu morala
da ima sasvim sigurno jedinstven slučaj na zemji, da četiri ogromne reke
imaju jedno ušće. Ni na jednom drugom mestu na planeti četiri tako
velike reke ne ulivaju se na tako malom prostoru, praktično na jednom mestu.
Te četiri reke su: Don,
Dnjepar, Dnjestar i Dunav.
Ova otkrića odmah su podstakla na pretpostavke da se na ušću tih rijeka nalazila drevna civilizacija i grad Atlantida (Christian i Siegfried Schoppe), jer je jos u antičko doba Platon u svojim spisima naveo da je Atlantida potonula u more, kao i da je bila okružena sa četiri velike reke.
Potonuće je nastalo kao posledica izlivanja
Sredozemnog mora u područje današnjeg Crnog mora. To se dogodilo usled procesa
širenja i rasta same Zemlje. (Zemlja raste, kao i sve
planete.) U skladu s tim, izvorno čovečanstvo je mnogo starije nego što se
danas zvanično uči.
Christian i Siegfried Schoppe su bili na dobrom tragu. Na ušću ove četiri reke
zaista je postojala civilizacija. Ali to nije bila Atlantida
(Atlantida je jedan sasvim drugačiji i mnogo stariji grad).
Ušće četiri reke je u stvari kolevka Srba, odnosno Slovena (današnja
Ukrajina).
One su simbolično predstavljene i na srpskom grbu – krst sa četiri ocila
(četiri srpska plemena koja su krenula u četiri pravca)
Razlog zasto se mešaju Atlantida i postojbina
Slovena (Srba) leži u tome sto su pred ovom drevnom poplavom izbegli Srbi nosili
sa sobom dva predanja. Jedno - o gradu Atlantidi, i drugo - o
svojoj kolevci sa ušća četiri reke koju je progutalo more. Od njih su ova
predanja čuli Egipatski sveštenici, a od njih antički Grci koji su ih i
zapisali.
Tokom nekoliko hiljada godina
ova dva predanja su stopljena u jedno.
Mnogi će ove pretpostavke smesta da odbace kao
čist proizvod mašte i mitomaniju. Ali, pre nego sto to učinimo, sagledajmo neke
činjenice koje im idu u prilog.
Za početak da napomenemo, da Srbi i danas za delove svog naroda koji živi van
matične zemlje kazu RASEJANJE.
Dakle, povlačeći se pred nadolazećim morem, sasvim logično, narod se kretao
uzvodno dolinama ove četiri reke.
Oni Srbi koji su krenuli uzvodno dolinama reka Don i Dnjepar, kasnije su
osnovali državu koja se i danas zove RASIJA (Rusija. Izgovara
se RASIJA). O tome danas uči i ruska Akademija nauka, kao i školski udžbenici u
Rusiji: da je Rusija nastalao od naroda koji se doselio sa juga.
Oni Srbi koji su se povlačili uzvodno uz Dnjestar do danas su zadržali ime
SRBI, sa odrednicom Lužički. Mišljenje je da su se i današnja
Česka, Moravska zvale SRBJA.
Oni Srbi koji su se povukli na zapad uz Dunav do dana današnjeg
se zovu SRBIMA. Prva država koju su osnovali zvala se RASIJA ili RAS,
odnosno Raška, a sebe su nazivali RASJANIM Srbima, odnosno Rašanima
(Rasenima).
Oni Srbi koji su se povukli na istok prema Kavkazu i Kaspijskom jezeru nazvani
su Sarmatski SRBI ili stari SRBI. Prva država koju su osnovali
zvala sе SERBONIJA (ili SORABIJA), a narod je nazvan Sorabi, ili beli Sorabi,
dok su se južni (balkanski) Srbi nazivali crvenim Sorabima. A naziv regije
Moravske i naše balkanske reke Morave imaju isto poreklo. Možda su imena data
prema postojećim regijama, rekama itd. u toj prapostojbini, pa su isto tako
„ponesena“ kao i naziv regije Raške, čiji naziv je prvobitno korišten negde kod
Crnog mora to jest Kavkaza za jednu planinu ispod koje je jedno srpsko pleme
živelo.
1.
Sarmatska SRBIJA, SERBANIJA
2. RASIJA (RUSIJA)
3. Lužička SRBIJA, Moravska SRBJA
4. SRBIJA, RASIJA (RAS, RAŠKA)
SRPSKO PREDANJE
Naravno, sasvim bi bio logican argument kako činjenica da su se Srbi odnekud
rasejali te svojim imenom i nazivima
za svoje drzave stavili do znanja da se to zaista i desilo, uopšte ne znači da
su se rasejali iz oblasti Crnog mora i sa ušća ove četiri reke.
Međutim, postoje i druge činjenice koje nepobitno dokazuju da se desilo upravo
to.
Jedna od tih činjenica su
Tripoljska i Vinčanska civilizacija i kultura.
Kao što rekosmo, naučnici su utvrdili da se Crno more u današnjem obliku formiralo oko 5500 godina pre n.e., poplavivši pri tom procesu slatkovodno jezero koje se nalazilo na tom mestu i podigavši nivo vode za vise od 50 m.
Malo severnije, u području reke Dnjestar, 5400
godine pne iznenada se pojavljuje veoma razvijena Tripoljska
civilizacija. Bukvalno na stotine gradova (do danas je otkriveno oko
2000 naselja koja pripadaju toj kulturi) pojavilo
se oko 5400 g pne na području današnje Ukrajine, Moldavije i Rumunije,
odnosno širem području reke Dnjestar.
Arheolozi tvrde da je to bila izrazito napredna civilizacija, da su pronađeni
ostaci monumentalnih građevina, da su posedovali znanja iz metalurgije,
proizvodnje keramike, tkanja itd. Zanimljivo je da su živeli u urbanim
sredinama, gradovima, koji su u pravilu bili kružnog oblika i okruženi vodom
(što odgovara opisu Atlantide).
U istom periodu, uzvodno uz reku Dunav, na području današnje Srbije i Rumunije,
pojavljuje se takođe izrazito napredna Vinčanska civilizacija. Vinča je bila
urbana sredina a stanovnistvo je takođe izuzetno dobro poznavalo metalurške
procese, procese proizvodnje keramike, tkanja itd. Zanimljivo je da
najstariji ikad pronađeni trag pismenosti pripada ovoj kulturi. U tom
pismu, odnosno sistemu znakova i simbola lako ćete pronaći skoro sva slova
današnjeg tzv. ćirilicnog pisma odnosno Srbice.
Najznačajnija, međutim, činjenica koja dokazuje da je ušće četiri reke kolevka
Srba (Slovena) proizilazi upravo iz Vinčanskog pisma.
Nacionalni simbol Srba iz Dunavske Srbije je krst sa četiri ocila
(ćirilična slova s), i nalazi se u Vinčanskom pismu.
Iako
je ovo nacionalni simbol Srba, potpuno je izbledelo sećanje na
to šta on u stvari predstavlja.
Pretpostavimo za trenutak da on predstavlja centar sveta kojeg okruzuju
četiri reke. Krstom se i danas označava centar ili srediste, odnosno sa
dve ukrstene crte. Srbi (Sloveni) su s pravom svoju kolevku smatrali centrom
sveta. To je bila najrazvijenija, zapravo jedina civilizacija tog doba.
Dakle krst svakako ima utemeljenje u ovom simbolu, ali da bi taj simbol
verodostojno predstavljao kolevku Slovena, četiri lučne crte bi morale da
predstavljaju četiri reke.
Ovo ispod je artefakt Vinčanske kulture. Njegova starost se procenjuje 5000-6000
godina Tartaria amulet
Ovaj artefakt je u stvari mapa koja je kao i sve danasnje mape orjentisana na
sever. Na njoj ćete primetiti pet lučnih crta, koje kao i one na nacionalnom
Srpskom simbolu predstavljaju reke. Četiri od tih pet lučnih crta su presečene
pravim crtama koje pokazuju iz kog smera te reke dotiču. Te reke su Don,
Dnjepar, Dnjestar i Dunav. Uočljivo je da sve četiri reke počinju slovm
D. Takođe je lako uočljivo da je i ćirilićno i latinično slovo
D nastalo upravo iz simbola za ove rijeke.
Ovo je odnos Vinčanske mape i današnje mape
istog regiona
Rednim brojem 1 na mapi je označen nekadašnji centar sveta i
kolevka Srba (Slovena).
Rednim brojem 2, 3, 9 i 12 su označene već pomenute reke.
Primećujete da je njihova pozicija i pravac iz kojeg dotiču isti u odnosu na
obje mape.
Rednim brojem 4 je označeno Azovsko jezero (danas
Azovsko more). Pozicija potpuno ista na obe mape.
Pod brojem 5 na Vinčanskoj mapi nalazimo jos
jednu lučnu crtu za koju smo ustanovili da predstavlja reku. Na potpuno istoj
poziciji na savremenoj mapi zaista se nalazi reka Volga.
Simbol pod brojem 6 kao poslednji na severoistoku, sasvim
logično oslikava ravnicu obraslu travom i čestarom što i jeste slučaj, jer to je
tačna pozicija Ruskih stepa.
Na jugoistoku, pod rednim brojem 7 nailazimo na planinski masiv
Kavkaz, najviše planine sve do dalekih Himalaja.
Na Vinčanskoj mapi vidimo ih pod simbolom koji se može protumačiti kao planine
koje dotiču nebo.
Pod brojem 8 na Vinčanskoj mapi nalazimo i danas sasvim jasan i
razumljiv simbol vatre koji precizno pozicionira
Arabijsku pustinju na jugu.
Na jugozapadu, pored već pomenutog simbola za reku Dunav,
vidimo i simbol pod brojem 10. Taj simbol sasvim logično na
jedini i danas razumljiv način predstavlja vetar. Jak vetar je
oduvek kao i danas duvao niz Dunav.
Zanimljivo je da Rusi i dan danas za duvanje vetra kažu DUNAVENJE.
Pod brojem 11 se nalazi simbol koji je očigledna oznaka za
vodoravno, odnosno nekadašnje jezero.
I konačno na severozapadu, pored simbola za reku Dnjestar
nalazimo i simbol koji nalikuje na stepenice i koji sasvim dobro pozicionira
brdovito, stepenasto podrucje Češke, Moravske, Slovačke, gde su krenuli
Lužički Srbi, koji i danas žive na teritoriji današnje Nemačke.
Povezanost jezika govori da su se izvorni Srbi selili i na Istok, sve do Tibeta, gde postoje sela u kojima se govori jezikom vrlo sličnim srpskim, Indije gde je povezanost sanskrita i srpskog jezika dokazana, do Kine u kojoj su pronađeni najstariji ljudski ostaci koji su bili od visokih, riđokosih i plavokosih ljudi kavkaskog genotipa.