Michael Brown:
DOBRODOŠLI U „JA TE VIDIM“ („I-C-U“)
http://www.thepresenceportal.com/Articles - ICU Part I.htm
Deo prvi: Skidanje površine: Šamanski pristup i perspektiva za pojačanje
fizičkog blagostanja, mentalne jasnoće i emocionalnog balansa.
Ovaj članak je napisan da podeli mudru energetsku praksu sa vama koju sam
primenio unutar mojeg vlastitog iskustva. Delim ga zbog toga što su posledice
momentalne, duboke i oslobađajuće. On je jednostavan i kao sve autentične prakse
emocionalnog tela to je “ne-činjenje”. Primeniti ga, što je nenaporno kao i
jednostavno, zahteva samo svesnost. Za samo nekoliko dana od primene
momentalni pomaci su primetljivi a kad se rukuje dosledno nekoliko sedmica,
duboke transformacije su inicirane. Zove se, „Ja te vidim“ (“I-C-U”).
Pre nego što ga otkrijem, potrebno ga je podupreti činjenicama da bi stvorili
neophodan kontekst…
Postoji “stvar” koja se dešava svima nama, koja je postala deo našeg života,
koja nas ponekad dovodi do ludila. Često započinje sa naizgled spoljnim
okidačem. Drugi put, to izgleda da dolazi na nas, da uđe u naše polje iskustva,
iz vedra neba. Obično se uvuče u naše iskustvo kao “odgovarajući misaoni obrazac
(šema)” koji nas navodi da uđemo u reaktivno ponašanje. Ovi misaoni obrasci uvek
zveče u rezonanci sa samovažnošću (“objektivnošću” ili osećanjem
“samo-pravednosti”, op.prev.). Ponavlja se opet i opet u našem mentalnom telu
dok, hipnotizirani, mi počinjemo da delujemo po njemu. Do trenutka kad mi
preduzimamo akciju to provocira da se osećamo opravdani, ubeđeni i strasni da
“smo mi u pravu što činimo to”. Ovaj hipnotička misaona-struja je snažno
ubedljiva. Postavlja ispred nas veo kao za preporučeno reaktivno ponašanje. Kako
bilo, kad mi uđemo u navedenu reaktivnost, mi neminovno želimo da nismo ušli.
Emocionalni fiks koji smo dobili od našeg reaktivnog ponašanja, pored toga što
nam je dao lažno dizanje, neizbežno nas skida sa staze i ostavlja nas donekle u
osjećanju zbunjenosti, kao da smo izlazili iz stanja transa. Kad mi ipak
shvatimo šta smo učinili, kroz okolnosti koje smo postavili u pokret kroz našu
samovažnost, ne osećamo se uopšte udobno. Naše reaktivno ponašanje “zakuva i
uskomeša okolinu”; ono stalno izaziva ostale u nepoželjne emocionalne
uznemirenosti. Tako, kad se ova rezonanca “uznemiravanja ostalih” proširi, mi
shvatamo da smo delovali kao da smo “začarani”.
Vi znate tačno na šta se to odnosi, zar ne? Znate jer se to često dešava vama.
Dešava se često da je ovo iskustvo postalo deo onoga što doživljavate da ste.
Identifikovao si se sa time. Ipak, to nisi ti. Ovaj članak sadrži jednostavnu
praksu koja iskustveno dokazuje ovo tebi. Takođe ono te osposobljuje da
oslobodiš sebe od ove smetnje. Sve je u redu sa tobom, ali je tu “energetska
slepa tačka” u tvojoj svesti koja te ostavlja ranjivim za nešto. Namera ovog
članka je da tebe snabde sa alatom koji te osposobljuje da integrišeš ovu
smetnju.
Ukoliko se pročitali ili ušli u PROCES PRISUTNOSTI, ili pročitali bilo koje moje
članke povezane sa ovom procedurom bićete upoznati sa mehanizmom “emocionalnog
utiskivanja” i kako drugi, kroz spoljnu refleksiju, okidaju unutrašnju svest
ovog utiskivanja kroz uznemiravanje ili “postavljanje”. Ovo mi zovemo iskustvo
“glasnika”. S toga možete pretpostaviti da energetsko iskustvo koje sam opisao,
koje vodi u vredno žaljenja reaktivno ponašanje je isto kao i “iskustvo
glasnika”. Ono je srodno ali nije isto. To je još uvek “postavljeno”, to se još
uvek odnosi na naš “emocionalni otisak”, ali je suptilnije nego ono.
Ovo iskustvo je aktivirano u emocionalno-vođeno reaktivno ponašanje kroz
hipnotičku, ponavljajuću misaonu-formu je susret sa parazitskim, energetskim,
entitetom. Razlika između “glasnika” i “parazita” je u sledećem: Glasnik
reflektuje naše neizlečene emocionalne rane nazad ka nama tako da mi imamo
mogućnost da ih integrišemo, dok se parazit nepošteno moli nad njima kao
sredstvu da manipuliše stanje našeg emocionalnog polja.
Da, znam, ovo može da zvuči malo jezivo, ali u većini slučajeva nije jezivije
nego prisustvo buva na psu. Kao i životinja koja ima dugo parazite, mi ne vidimo
energetske parazite u našem polju; mi možemo u početku ”videti” njih
posmatrajući uticaj njihovog prisustva. I dok ih ne vidimo, mi ostajemo nesvesni
snabdevači njihove hrane.
Ulazak parazita bilo koje prirode umanjuje fizičko zdravlje i dobrobit, slabi
naše mentalne procese i debalansira našu emotivno stanje. Svi mi smo živeli kao
domaćini energetskim parazitima od detinjstva i na taj način greškom se
identifikovali sa delovanjem njihove okupacije našeg energetskog polja. Kao psi,
mi ne možemo videti buve koje prouzrokuju svrab i tako ne možemo uraditi ništa
do češanja. Nekada su ove “buve” mnogo ozbiljnije; ponekad su one krpelj koji ne
samo da srču našu životnu energiju nego i prenose zarazne bolesti (viruse).
Ove parazitske aktivnosti se dešavaju energetski, unutar našeg polja “energije u
pokretu” (emocija, op.prev), unutar našeg energetskog polja. Kao što i emocije
nisu vidljive našim fizičkim očima i ne mogu biti opažene drugačije nego kroz
njihovu vidljivost ispoljene kroz spoljašnji izraz u svetu, kroz našu osećajnu
percepciju, tako su i paraziti nevidljivi za nas. Oni takođe mogu biti opaženi
kroz osećajnu percepciju i kroz prikazan uticaj njihovog prisustva u našem
ukupnom fizičkom, mentalnom i emocionalnom iskustvu.
Samo zato što ne možemo nešto videti ne znači da ono nije tu.
Na sreću, jednostavno je i beznaporno da energetski odstranimo buve i krpelje.
Takođe, čak iako je ovaj neprijatan položaj „bivanja domaćinom parazitskom
entitetu u našem energetskom polju“ zvuči nemoguće, praktikovanjem procedure
koja je podeljena u ovom članku, a onda videći rezultate na naše ukupno
iskustvo, mi ćemo znati bez bilo kakve sumnje da je nešto što smo nekada mislili
da je dio nas prestalo to da bude. Tada mi možemo doći do zaključka šta je na
prvom mestu bilo to što je uzrokovalo metaforički rečeno „da se češemo“ na
određenu nelagodnost unutar našeg životnog iskustva.
Ukoliko smatrate da je cela ideja o energetskim parazitima neprihvatljiva, onda
je ovo moja pozivnica ka vama: Ostavite otvoren um i obustavite sva verovanja za
sada jer imate više da dobijete eliminišući ove parazite iz vašeg energetskog
polja nego što ja imam koristi ubeđujući vas da oni postoje.
Način na koji ovi paraziti funkcionišu je “da se oni igraju sa vašim
neintegrisanim emocionalnim utiscima”. Iskorištavajući “naše energetske rane”;
prisustvo neintegrisanog emocionalnog stanja unutar našeg energetskog polja. Na
primer, ako sam kao dete imao iskustvo da sam bio maltretiran, ovaj emocionalni
utisak, koji je napravljen od salate straha, ljutnje/besa/gneva i žalosti/tuge,
ostaje neintegrisan sve do trenutka kad ja svesno postanem obavešten o tome i
imam perceptivni alat da to transformišem. Dok ova stanja ostanu neintegrisana
to je gnojna energetska rana koja može biti probušena od bilo čega što ima
kapacitet da je opazi u mom energetskom polju.
Kada sam pokrenut na takav način da sam podsećan na događaj inicijalnog
maltretiranja u detinjstvu ja automatski otpuštam reaktivni emocionalni naboj.
Ovaj reakcionarni naboj je tada dostupan kao “energetska hrana”. Drugim rečima,
ako inteligencija, čija je ishrana emocionalna supa straha, besa/ljutnje/gneva i
tuge/žalosti, opazi ovako neintegrisano stanje unutar mog energetskog tela, ono
može vešto manipulisati i pljačkati me na takav način da sam podsećan na moje
maltretiranje u detinjstvu i tako postajem emocionalno uznemiren. S toga to ne
pravi ranu unutar mene; ono parazitski pljačka ranu koja nije još uvek zalečena.
Ono se tada hrani na energiji koja zrači od strane moje emocionalne uzrujanosti.
Kad god je gladno onda ono vešto koristi neintegrisano stanje u mom emocionalnom
telu kao snagu poluge da me pokrene na davanje hrane. I ne samo to, ono može da
iskoristi ovaj emotivan ožiljak kao snagu poluge da me navede da uđem u “kao na
izgled” opravdano reaktivno ponašanje prema drugima. Značajna emocionalna stanja
koja tada nastaju u onome što sam izazvao takođe postaje poslastica koja je
dodata toj gozbi. A ovo je “češanje”:
Dokle god je utisak iz detinjstva straha, besa/ljutnje/gneva i tuge/žalosti
unutar mog emocionalnog tela ostalo neintegrisano ja sam organska baterija koja
sadrži latentni energetski naboj koji može biti konstantno napadan da snabdeva
neograničen izvor ishrane za one koji se hrane negativnom emocionalnom “stočnom
hranom”.
Sve što energetski paraziti čine je da strpljivo čekaju na krajevima mog
energetskog polja sve dok moja energetska okolina postane kompromitovana i/ili
ranjiva. Onda to napada. Postoje mnogi načini da moje energetsko polje postane
kompromitovano i/ili ranjivo:
Putem reaktivnog ponašanja ka meni ( putem “iskustva glasnika”).
Osjećajući se “loše” i s toga emocionalno ranjivim.
Osećajući se “ushićenim” i s toga emocionalno nepronicljiv.
Bivajući fizički iscrpljen ili u prevelikom stresu.
Nemajući dovoljno sna.
Konstantnim izloženošću medijima koji mi izazivaju strah, bes/ljutnju/gnev ili
tugu/žalost.
Ulazeći u dodir sa drugima koji su fokusirani na strah, bes/ljutnju/gnev ili
žalost/tugu.
Uzimajući bilo koju supstancu koja veštački manipulira moje energetsko polje,
kao marihuana, alkohol, cigare, i sve hemikalije koje mijenjaju stanje uma.
U trenucima kad se budim iz noćnog spavanja ili poslepodnevnog dremanja kad
nisam još potpuno svestan.
Energetski paraziti posmatraju moje emotivno telo kao lav u šiblju koji vreba
krdo ovaca. U momentu kada moje energetsko telo postane ranjivo sve što postiže
je da me “ugrize”.To postiže na sledeći način:
Govoreći mi priču koju čujem putem onoga što izgleda kao zvuk mog unutrašnjeg
glasa.
Namerno konstruišući priču da bi izvukao emocionalno određeni deo dečijeg utiska
koji je ostao neintegrisan.
Na primer, ako sam bio dete maltretiran od čoveka, priča će da ima nešto sa time
“kako su strašni svi ljudi”, ili “kako određeni ljudi oko mene izgleda da me
iskorištavaju”, ili “kako me određeni čovek u mojoj okolini ne shvata ozbiljno”.
Priča će da insinuira da je “Vreme da uradim nešto i preduzmem nešto za sebe!” i
da “Imam svako pravo da učinim to!”. Momenat kad prihvatim priču je momenat gde
sam zagrizao ugriz i upecao se na mamac. Tada se pridružujem i dobrovoljno
preuzimam priču govoreći je samom sebi. Jednom kad preuzmem ulogu pripovedača
energetski parazit se postavlja nazad u moje energetsko polje, čeka, i posmatra
kao neko ko je upravo postavio mišolovku.
Priča nikad nije istinita i nema apsolutno nikakvu činjeničnu osnovu za nju, ali
je ipak totalno uverljiva. Uverljiva je zato što ona ima sposobnost da uzburka
odgovarajuće emocije. Zato što je ljutnja/bes/gnev emocionalno disfunkcionalno
stanje i vrlo je verovatno da će inicirati vanjsku projekciju reaktivnog
ponašanja; fokus priče je često na rezonanci osvete iz osjećaja samovažnosti.
Konačno, kao porota hipnotizirana brilijantnim advokatom, ova hipnotička i
emocionalna manipulativna priča pokreće nas na akciju; mi započinjemo i ulazimo
u reaktivno ponašanje čija je navodna namera da nas opunomoći da “ se izborimo
za sebe” i da “nas drugi čuju”.
Tek kada smo reagovali na ovakav način, hipnotička čarolija počinje da se
odmotava i otkriva prazninu i lažnost ove iluzije. Ono što nas frustrira tako
duboko je da se ove sekvence događaja ponavljaju iznova i iznova opet. I svaki
put kad nasednemo na to uvek otkrijemo istu stvar: Da naša priča nije tačna i
naše reaktivno ponašanje je neumesno i neosnovano. Svaki put kad se ovo desi
zapanji nas kako uvek padnemo na istu glupu smicalicu. To je kao da momentalno
skliznemo u nesvesnost i uvek se probudimo posle događaja.
Razlog zašto smo uvek uhvaćeni nespremni i povedeni u ovu nesvesnu reaktivnu
vožnju je dvostran:
Prvo, neintegrisana emocija kojom se ova priča namerno hrani kao okidač je
nesvesno u nama i tako našu svest povlači ka tome a mi onda ulazimo u rezonancu
sa nesvesnim.
Drugo, prisustvo ovog energetskog parazita i nepošten način na koji nas
manipuliše ostaje nevidljiv za nas sve dok ne razvijemo osjećajnu percepciju;
takođe zvanu “ emocionalno telo svesti”.
Pogledajmo pobliže šta su u stvari ovi energetski paraziti:
Da li ste videli sliku “ribe čistača” koji čisti kitove i ajkule? Energetski
gledano, oni ovako izgledaju; oni se zakače i hrane se energetskim poljem bilo
kog bića koje sadrži neintegrisanu disfunkcionalno stanje za koje mi koristimo
pojam “strah, bes/ljutnja/gnev, i žalost/tuga”. Oni su stvoreni od toga i sadrže
strah, bes/ljutnju/gnev, i žalost/tugu i stoga da bi nastavili da žive moraju se
hraniti na rezonanci koja ih je stvorila; strah, bes/ljutnja/gnev, i
žalost/tuga. Oni ne poseduju svoje emocionalno telo i stoga moraju da
“zaposednu” naše da bi nastavili da žive. Oni mogu samo da se kače na nas
nevidljivo dok je naša svest emotivnog tela smanjena; stanje gde smo mi gozba za
podržavanje koje je u toku, kroz naše prigušivanje straha, besa/ljutnje/gneva, i
žalosti/tuge utisnuto unutar našeg emotivnog polja tokom detinjstva.
S toga, krajnja linija je da dok se mi ne očistimo i tako povratimo balans u
našem emotivnom telu, ostajemo ranjivi da budemo domaćini energetskih parazita.
Na sreću, kao što sam rekao na početku ovog članka, postoji jednostavna praksa
koja, kad je održavamo dosledno, ne samo da čisti naše energetsko polje od ovih
parazita nego nas opunomoćuje da postanemo neatraktivni kao “izvor hrane”.
Čisteći umešanost parazitske deformacije unutar našeg energetskog polja, ova
praksa nam takođe omogućuje da ubrzamo našu sveukupno emocionalno čišćenje.
PRAKSA “JA TE VIDIM” (“I-C-U”)
Sa ovom praksom se može rukovati u bio koje vreme, na bilo kom mestu i pod bilo
kojom okolnosti. Njena snaga je u njenoj doslednosti. Ono sadrži tri nenaporna
dela:
ZAUSTAVLJNJE. Najlakše mesto za nas da “uhvatimo” energetski
entitet je “u pričanju priče”: onog momenta kad primetimo da smo počeli da
pričamo priču o tome “kako nam je neko učinio nešto krivo” i “kako mi treba da
mu pokažemo neke stvari” mi moramo momentalno stati pričati priču. Bez obzira
kako priča izgledala ubedjivo, bez obzira kako nas prezentovani dokazi potresli
da “budemo opravdani u osjećanju samovažnosti i u preduzimanju akcije”, mi
moramo prekinuti “pričanje priče”. Bilo koja priča prezentovana nama da uđemo u
reaktivno ponašanje spada u ovu kategoriju.
GLEDATI. Mi moramo momentalno da fokusiramo našu pažnju na
“neugodno osećanje ili prisustvo” ispod te priče: Ovo je mesto gde se praksa
razlikuje od Procedure Emocionalnog Čišćenja u PROCESU PRISUTNOSTI. Nemoj da
provedeš niti jedan moment u pokušaju da shvatiš identitet ove disfunkcionalne
emocije. Mi jednostavno koristimo našu pažnju, ili unutrašnji pokušaj percepcije
osećanja “da pogledamo direktno u to prisustvo” unutar našeg polja. Gledamo u to
“osjećajući” ga. Lako je “videti” zato što je to nelagodno osećanje ispod priče
koja je bila ispričana. Jednostavno pogledaj u ovo osjećanje.
OBRAĆATI: Mi onda kažemo, “Vidim te”. Koristi upravo ove reči.
Ako smo među ljudima kad se osetimo energetski kompromitovani, mi kažemo ove
reči tiho, unutar sebe, ali čvrsto. Kad smo sami. Mi kažemo ove reči glasno
koristeći naš glas; izgovorenu reč. Mi kažemo ove reči bez reaktivnosti, bez
bilo kakvog negativnog naboja. Mi se obraćamo energetskom parazitu kao
činjenici.
“Vidim te.”
Ono što mi momentalno shvatimo je da trenutak kad se obratimo ovoj nelagodnoj,
skrivenoj prisutnosti na ovaj direktan način, “priča staje kompletno i osjećanje
koje je ispod toga se smrzne“. Onda, bljesne napolje iz naše svesnosti. Ponekad
energetski parazit može da se drži u pukoj neverici da smo mi kadri da „vidimo“
to sa našom svesnošću i da se u stvari „obraćamo tome sa našom pažnjom“. Ako se
to drži, mi nastavljamo sa gledanjem toga i ponavljanjem reči, „Ja te vidim“.
Ovi energetski entiteti imaju snagu samo onda kad „ih u nama ne vidimo“. Oni su
poput pljačkaša u kući verujući da je kuća potpuno prazna. Ako je provalnik u
našoj kući zaokupljen krađom stvari i mi kažemo, „Ja te vidim“ iz druge sobe oni
postaju zapanjeni i beže. Onog momenta kad parazitski napasnik postane vidljiv,
igra je završena.
U početku, ovi energetski entiteti se trude vraćati i okušavati njihovu sreću,
zato što smo dugo, dugo vremena bili nesvesni izvor hrane. Ovo je zašto je
doslednost u ovoj praksi imperativ. Kad god oni napadaju mi ih moramo uhvatiti u
“pričanju priče” pre nego li mi preuzmemo verovati u njih. Mi se moramo uzdržati
od preuzimanja priče i postajanja hipnotizirani njome da reaktivno postupamo po
njoj. Praksa “zaustavljanja priče” brzo dovodi do otkrića:
Mi “gledamo stvarnim očima” (igra reči po zvučnosti, engl. realize znači
uvideti, shvatiti i slično se izgovara kao real eyes što znači u adaptiranom
prevodu “gledati stvarnim očima”, op.prev) inicijalnog pripovedača za kojeg smo
dugo vremena pretpostavljali da je naš unutrašnji glas a to je glas varalice.
Mi vidimo stvarnim očima ovog podstrekača kao prazan glas koji je neemotivan,
klinički, i skoro mehanički zvuči. On nas vara da mu poverujemo zato što:
On personifikuje naš način govorenja samom sebi.
To koristi istu verbalni manir i rečnik kao što mi činimo.
Sadržaj priče koju on priča je namerno asocirana sa neintegrisanim emocionalnim
stanjem u našem polju i tako uzrokuje snažnu rezonancu sa kojom se mi
identifikujemo.
U nekoliko dana konstantnog “hvatanja” mi primećujemo promenu u našoj energiji
koja se može razabrati. Parazitski napadi još dolaze ali takođe i naša budnost
je potrebna, ali sveukupna priča “sakri se i govori” je gotova. U nekoliko
nedelja upornog primenjivanja tehnike “Ja te vidim” mi oslobađamo sebe od većine
od ovih energetskih smetnji i dobijamo uvećan osjećaj fizičkog dobrostanja,
mentalne jasnoće i emocionalnog balansa. Ovaj nam zaokret asistira da primenimo
više fokusiranosti, i imamo veći uticaj na zadatak koji smo preuzeli:
Integrisanje disfunkcionalne utiske unutar našeg emocionalnog tela koji nas
vraća na ranjivost za parazitske napade na prvom mestu.
Ova “Ja te vidim” tehnika nije nova. Vekovima je bila upotrebljivana od strane
Šamana u celom svetu kao sredstvo oslobađanja od ranjivosti, oblažući sve
emocionalno utisnute ljude. Iz Šamanske perspektive, ova praksa ima tri određena
dijela:
Vrebanje: Ovo je kad mi širimo svoju svesnost kroz “osjećajnu percepciju” kao
sredstvo da pazimo oprezno na “kako i kad ovi parazitski entiteti napadaju”; mi
vrebamo sami sebe i parazitske entitete, beležeći precizno stanje u kojem smo mi
podložni ovim energetskim kradljivcima. Šta je to u stanju našeg ličnog polja
energije što nas ostavlja ranjivim? U koje doba dana i noći i u kom stanju bića
smo mi kad smo napadnuti? Akt “vrebanja” ne samo da nas budi ka širokim nizu
stanja koja nas vode ka ranjivosti, nego nam takođe daje uvid o identitetu
predatora.
Lov za silu: Ovo je “ja te vidim” aspekt ove prakse. Ovaj pristup “gledanja sa
svesnošću” okreće tablu za igranje parazitskim entitetima; mi krademo od njih
snagu nad nama: Njihovu pretpostavljenu nevidljivost. Mi ih sada lovimo preko
unutrašnjeg i spoljašnjeg saznanja njihovog prisustva unutar našeg energetskog
polja. Moment kad iskoristimo ovaj alat “viđenja” mi postajemo sve manje i manje
ranjivi na njihovu taktiku hipnotičkog utelovljenja i emocionalnog “poticaja”.
Skupljanje znanja:Pošto smo uspešno postali svesni ovih parazitskih entiteta i
preduzimajući korake da postanemo neprobojni, mi smo skupili snažno iskustveno
znanje o mehanizmu našeg vlastitog energetskog sistema. Naučili smo kako da
upravljamo našim energetskim sistemom odgovorno. Ovo simultano budi svest
emocionalnog polja i “u-vid”.( unutrašnji vid, op.prev.). U ovome svetlu ova
energetska prisutnost je transformisala parazite u saveznike; mi koristimo njih
kao sredstvo da izbavimo sebe u veću svesnost.
Na kraju, kroz alat osjećajne percepcije emocionalnog tela, mi postajemo tako
rafinirani sa našim energetskim opservacijama, tako da mi možemo ući u sobu punu
ljudi i “videti” prisutnost ovih entiteta oko drugih ljudi. Ova svesnost
momentalno izaziva ove entitete da odstupe od nas i takođe da se momentalno
otkače od onih u našoj bližoj okolini gde se pokušavaju hraniti. Ovo nas
osnažuje u preuzimanju krucijalnog koraka ka postojanju mira koji tražimo da
manifestujemo u svetu.
Prestanite biti podanici straha.
Prestanite biti podanici besa.
Prestanite biti podanici žalosti.
Budite u-vidu Ljubavi
Deo drugi: Roneći dublje
Sada kada imamo vežbu koja nam omogućava da se pročistimo od prisustva
energetskih parazita unutar našeg polja, možemo zaroniti dublje u ovaj razgovor
...
Šta su u stvari ovi entiteti, odakle dolaze, i koga služe? Ovi odgovori mnogima
neće biti jednostavni da se svare: Ovi parazitski entiteti su pešadija tri
'boga' koji pokreću ovaj fizički svet iz emocionalnog (astralnog) regiona. Ova
tri 'boga' imaju mnoga imena, ali najčešća su: "Strah", "Bes/Ljutnja/Gnev", i
"Žalost/Tuga".
Iako do sada možda niste mislili o "strahu", "besu/ljutnji/gnev" i
"žalosti/tuzi" kao o bogovima, ličnostima, ili "božanstvima", vi njih i dalje
veoma dobro poznajete. Ako ste unutar ljudskog iskustva, oni su svoje prisustvo
često pokazivali vama. Ali zbog našeg nedostatka svesnosti o emocionalnom telu,
a time i nedostatka astralne vizije koja dolazi sa osećajnom percepcijom, mi ne
možemo videti ova "osećanja" kao ono što oni zaista jesu: 'božanstva' koja se
hrane i vladaju čovečanstvom putem frekvencije patnje. Celokupna smicalica se
sastoji od uranjanja njihovog postojanja u samo tkivo našeg ljudskog iskustva, a
da mi ostanemo potpuno nesvesni toga da oni uopšte postoje. Ali, oni postoje, i
ne samo da postoje, nego im se mi svi klanjamo sa poštovanjem.
Kad god delujemo iz straha, besa/ljutnje/gnev, ili žalosti/tuge, kao načinima da
dovedemo promenu u naše iskustvo, mi se klanjamo na oltaru ova tri 'boga', mi
tražimo njihovu pomoć da "izmene" naše okolnosti. Njima upućujemo naše molitve.
Većina nas predano obožava ove bogove, i uopšte ne shvatamo da smo postali
njihovi učenici. Ovde na Zemlji, nit njihovog postojanja je ono što drži na
okupu sam materijal od kojeg je sačinjeno naše takozvano "civilizovano" ljudsko
iskustvo. Sistemi koji zovemo "politika","organizovana religija", i "trgovina"
se poslušno klanjaju ovim bogovima. Svi svetski popularni mediji su odane sluge
ovih bogova. A Meke zabave poput Holivuda i Bolivuda su, u glavnom, pioni u
njihovim nevidljivim rukama.
Ovi bogovi nemaju sopstvena emocionalna tela, tako da žive od punjenja koje
stvara naš kolektiv, neintegrisane emocionalne rane. Sva ljudska beda leži na
stolu sa kojeg oni jedu, i ova gozba koja traje obezbeđuje energetsku struju sa
kojom oni upravljaju i manipulišu percepcijom čovečanstva. Ipak, oni nemaju
stvarnu moć, osim one koju izvlače iz naših energetskih rana, osim one koju im
mi dodeljujemo kroz naše nesvesno ponašanje. Moment kada iskoristimo alat
svesnosti da dovedemo naša emocionalna tela u stanje balansa mi im prestajemo
biti hrana; suzdržavanjem i pronicljivošću postajemo sposobni da koristimo našu
energiju za napajanje našeg sopstvenog stanja bića.
Ovi bogovi zavise od naše nesvesti i bede, i na veoma dubokom nivou, naša
"nesvesnost o našoj bedi" je ono što ih stvara i održava.
Sada, oni paradiraju kao "naši bogovi", čineći šta god je potrebno da nas spreče
da shvatimo istinu o tome ko i šta zaista jesmo: vibracionalna bića stvorena u
liku pravog i jedinog boga: LJUBAVI.
Svi smo čuli izreku: "Kako gore, tako i dole". Ili, "Kako dole tako i gore". Baš
kao što mi uzgajamo životinje za hranu, tako i bogovi zvani "Strah",
"Bes/Ljutnja/Gnev," i "Žalost/Tuga" uzgajaju trenutno ljudsko iskustvo za
sopstveno održavanje. Ovo uspevaju držeći našu pažnju projektovanu ka spolja, i
tako nas nesvesne sopstvenih emocionalnih tela, i time deo koji emocija igra kao
uzročna tačka kvaliteta ljudskog iskustva.
Bez svesnosti o emocionalnom telu ne možemo videti "energiju u pokretu". Prema
tome, ostajemo slepi za energetsku vezu između uzročne tačke stanja energije
unutar našeg emocionalnog tela, uticaj koje ovo uzročno stanje ima na
funkcionisanje našeg mentalnog tela, i dalje posledice koje funkcionisanje
mentalnog tela ima na manifestaciju naših fizičkih okolnosti.
Zato što ostajemo umrtvljeni za temeljne energetske okolnosti koje leže ispod
svih misaonih formi, mi imamo pogrešno verovanje da "misao stvara".
U ovom stanju percepcionog slepila, automatski pretpostavljamo da se spoljni
svet "nama dešava", i da prema tome nismo lično odgovorni za kvalitet našeg
ljudskog iskustva. Posledično, ponašamo se "bezdušno", kao da možemo izmeniti
naše iskustvo podešavajući naše razmišljanje ili preuređenjem naših fizičkih
okolnosti. Ova greška u percepciji vodi do ponašanja u zabludi koja se zove
"Potraga za srećom"; uzročne tačke sve ljudske bede. Sve dok verujemo da "ono
što se događa napolju nema nikakve veze sa onim što se dešava unutar nas", mi
smo plen za pir bogova; sto koji je ukrašen finim priborom za jelo i posudama
mentaliteta žrtve i pobednika.
Da bi se ova eksternalizacija naše svesti održala, a time i ova greška u
percepciji, ova tri boga konstantno podstrekuju emocionalni haos. Mi ne možemo
videti ova namerna energetska podstrekivanja jer, bez svesnosti o emocionalnom
telu, mi ne možemo videti šta se dešava unutar našeg sopstvenog emocionalnog
tela, a tako ni odraze ove aktivnosti na svet oko nas.
Ovaj podstreknuti emocionalni haos se zatim kanalizuje kroz naše mentalno telo u
naše fizičke okolnosti; tačka na kojoj mi njega postanemo svesni i ulazimo u
interakciju sa njim. Zatim mi reagujemo na ovaj unutrašnji emocionalni haos tako
što pokušavamo da preuredimo naše fizičko iskustvo toga, mi pokušavamo da
"napravimo kauzalne promene čineći beskorisnim posledicu" . Ovo je takozvano
"intelektualno ponašanje", misleći da je to ponašanje ono koje utiče-na-sve-vas.
Naravno, jedini ishod ovog besmislenog ponašanja jeste beda. Naša posledična
beda je hrana za gozbu.
Bezbrojne generacije smo bili izvor hrane koji ništa nije sumnjao, namerno
uzgajan poput organski napunjenih baterija, koje kada su energetski pokrenute,
obezbeđuju beskonačno emocionalno punjenje za konzumaciju.
Ovo emocionalno punjenje održava "negativno punjenje glavnim" (igra reči “the
negative in charge”, op. prev.)
Ovo negativno emocionalno punjenje nas tera da "tražimo pozitivno". Posledično,
mi smo zavedeni u iluziju polarizovane svesnosti, stanje bivanja koje održavamo
i podržavamo kad god uđemo u reaktivno, sebično ponašanje, i kad god se
poklonimo "Potrazi za srećom".
Imprinti iskustava punih straha u detinjstvu su deo "parazitskog programa"
instaliranog od ova tri nesveta boga. Jednom kada su emocionalni imprinti
završeni, naše emocionalno telo postaje nosač neintegrisanih iskustava, koja
zatim nesvesno prenosimo na našu decu poput nekih tetovaža. I ovo je gde
parazitski entiteti, energetske buve i krpelji ulaze u sliku: Ova neintegrisana
emocionalna iskustva utisnuta u nas tokom detinjstva su namerno vrebana, i
pokretana od ove "energetske pešadije", baš kao što pas ovčar sakuplja ovce.
Između sedme i četrnaeste godine se ovi parazitski entiteti naseljavaju u nas, i
naprave svoj dom unutar našeg energetskog polja. Tokom ove faze, između sedme i
četrnaeste godine, svesnost našeg emocionalnog tela takođe namerno biva ugašena.
Bez svesti emocionalnog tela ostajemo slepi za pokrete parazitskog prisustva
unutar našeg "carstva energije u pokretu", takođe zvanog "našom emotivnom
stvarnošću", takođe znanim kao "Astral". Do naše 21-ve godine su sa nama toliko
dugo da mi pretpostavimo da je njihovo prisustvo mi sami.
Ova parazitska pešadija ne samo da održava sebe hraneći se emocionalnim metežom
koji pokreću unutar nas njihovim hipnotičkim pripovetkama, oni takođe
istovremeno služe tri boga zvana "strah", "bes/ljutnja/gnev," i "žalost/tuga",
koristeći ove priče kao okidač za ulazak u reaktivno ponašanje namenjeno
pokretanju emocionalnog meteža unutar drugih.
Zbog toga što smo od detinjstva trenirani da postanemo zavisni od ponašanja koja
smiruju i kontrolišu naš strah, bes/ljutnju/gnev i žalost/tugu, i time uguše
svesnost našeg emocionalnog tela, mi imamo perceptivno slepilo; nemamo
"unutrašnji vid" (eng: In-sight - u-vid, op.prev.). Prema tome, pretpostavljamo
da su dela bezumnog nasilja i rata - dela naših prijatelja, ljudi. Ono što mi ne
shvatamo je da individue i grupe umešane u ovaj vid reaktivnog ponašanja
jednostavno "veruju u priče koje su im ispričane", priče koje imaju energetsku
rezonancu unutar onoga što im je utisnuto u detinjstvu, priče na osnovu kojih
oni hipnotički deluju.
Uzrok svih dela naizgled bezumnog nasilja u ovom svetu su "strah",
"bes/ljutnja/gnev" i "žalost/tuga", bogovi kojima se klanjamo. A moć kojom ovi
bogovi vladaju je bazirana na našoj nesvesti o moći našeg sopstvenog srca.
Ovo je razlog zbog kojeg se autentično oslobađanje i pravo samoosnaživanje mogu
postići samo kroz "čišćenje emocionalnog tela"; podešavanjem prema našem
ljudskom iskustvu koje istovremeno budi svest emocionalnog tela. Buđenje svesti
emocionalnog tela je buđenje "astralnog vida", sposobnosti da se vidi uzročna
tačka kvaliteta ljudskog iskustva. Ovaj energetski "u-vid" otkriva da trenutni
bogovi ovog sveta nisu Bog, nego jednostavno "energetska božanstva koja
paradiraju kao bogovi."
Ovi bogovi nam dozvoljavaju da na ovoj planeti činimo šta god hoćemo.
Dozvoljeno nam je da dosegnemo oslobođenje kroz bilo koji od iluzornih
"programa" koji su nam obezbedili. Ovo uključuje: mnoge zamršene duhovne staze
koje nas navodno vode do "prosvetljenja"; mnoge profesije koje nas vode do
finansijske slobode kroz zgrtanje bogatstva; mnoge prilike za dostizanje
"sreće", poput romanse i braka; mnoge mogućnosti da dosegnemo slavu i bogatstvo
kroz popularnost i veličanje; i, gotovo bezbrojne prilike da dosegnemo
"tvrdokorne" visine pretpostavljene moći i važnosti unutar najrazličitijih
religijskih, političkih, i komercijalnih organizacija.
Dozvoljeno nam je da radimo šta god nam se sviđa, dokle god se ne probudimo, ili
približimo "suštini stvari". Možemo postati šta god nam je drago, dokle god ne
bežimo iz farme.
Autentično oslobađanje od "bivanja uzgajanom organskom baterijom namenjenom da
obezbedi energetsku ishranu bogovima" se postiže jedino kroz aktiviranje svesti
emocionalnog tela. Ovo podrazumeva preuzimanje odgovornosti za kvalitet našeg
emocionalnog iskustva. Korakom na stazi ka unutra i preuzimanjem odgovornosti za
stanje našeg srca, automatski se budimo za novo otkrovenje:
Ova tri nesveta boga, koliko god moćnim da nam se predstavljaju, nisu ništa bez
naše odanosti njima.
Reći jednostavno "Vidim te" prisustvu njihove parazitske pešadije, mi odmah i
bez napora činimo njihove "anđele pakla" nemoćnim. Bez ovih "anđela pakla" koji
nas guraju u nesvesno reaktivno ponašanje, sposobni smo da se svesnije i
efikasnije posvetimo zadatku pročišćavanja našeg emocionalnog tela od
neintegrisanog utiskanja iz detinjstva koje nas čini njihovim plenom. Mi
govorimo,"Vidimo vas, čujemo vas, ali vam više ne verujemo".
Tako što prvo čistimo naše emocionalno polje od ovih energetskih parazita, a
zatim dovođenjem naše svesnosti u autentično stanje našeg emocionalnog tela kao
način da integrišemo ono što nam je u detinjstvu utisnuto, mi se oslobađamo
bivanja izvorom hrane koji ništa ne sumnja. Mi takođe oslobađamo naše porodice,
i kroz naš primer, sve sa kojima se naša staza ukrsti. To je putovanje kroz
čišćenje emocionalnog tela koje nas vodi direktno u "srce stvari", buđenje za
direktno iskustvo da je "jedini pravi bog LJUBAV", i da smo svi stvoreni u slici
ovoga Boga.
U svetlu toga, ovi energetski paraziti i njihova tri boga zvani "strah",
"bes/ljutnja/gnev" i "žalost/tuga", držeći nas zatvorenim dok ne postanemo
spremni da preuzmemo odgovornost za kvalitet našeg ljudskog iskustva, su
poslušne sluge čovečanstva. Samo oni voljni da uđu u srce bez obzira na sve, su
sposobni da otkriju energetske prolaze koji nas vode do autentičnog oslobađanja.
Otkrovenje koje nas čeka na kraju ovog energetskog prolaza je sledeće: Mi ne
moramo da se klanjamo iluzornoj verziji stvari potrebnih za ulazak u raj od ovih
bogova, da prvo moramo umreti. Otkrićemo iskustveno da je ući u raj SADA
otvoriti oči srca da bi smo mogli "shvatiti” tj., “videti stvarnim očima”( igra
reči po izgovoru, eng: realize=shvatiti, razumeti; real – eyes= stvarne oči,
op.prev.) da smo već tu, sada, zauvek, i da je ono što čini ovo rajsko iskustvo
"paklenim" naša nesvesnost unutar njega. Svu ovu tamu dovesti na svetlo je
jednostavno poput "pojavljivanja", obraćanja pažnje i reči "Vidim vas".
Prestanite biti podanici straha.
Prestanite biti podanici besa.
Prestanite biti podanici žalosti.
Budite u-vidu Ljubavi.