Ultrazvuk
- udarac na gene
Pregled ultrazvukom je potencijalno
opasan po zdravlje bebe u utrobi! Ova vest, rezultat istraživanja naučnika sa
Jejla, odjeknula je prošle nedelje u naučnim, ali i laičkim krugovima širom
sveta. Jeste da je ispitivanje bilo rađeno na miševima, ali tim stručnjaka s
renomiranog američkog univerziteta Jejl došao je do nespornih rezultata:
produženo izlaganje gravidnih mišica ultrazvuku ispostavilo je račun u vidu
poremećaja u strukturi mozga njihovih potomaka.
Na ove rezultate odmah su reagovali
eminetni neurobiolozi širom sveta, a zajedničko za njihova saopštenja je bilo,
slagali se ili ne sa nekim zaključcima Amerikanaca, da su utvrđene činjenice
nesumnjive.
Ultrazvuk,
koji se smatra neškodljivim, može oštetiti genetski aparat. Do tako
nepovoljnog zaključka došli su moskovski istraživači pod rukovodstvom višeg
naučnog saradnika Odeljenja za teoretske probleme Ruske akademije nauka
Petra Petroviča Garjajeva.
Podsetiću Vas na naslove iz «Politike» iz juna 2006:
Sastavljanje genske karte čoveka, Sricanje slova iz «knjige života» itd.
Međutim, u tekstu sitnim slovima piše da su američki naučnici dešifrovali
tek desetak posto, dok (po njima) 90% naslednog materijala predstavlja
svojevrsnu zalihu, groblje izumrlih gena koji su odigrali ulogu u
evoluciji... Prevedeno na srpski: OSTATAK NISU PROČITALI.
Odmah sam se setila knjige “Talasni genom” Dr. Petara
Petroviča Garjajeva (Moskva, 1994) u kojoj autor, na osnovu sopstvenog
eksperimentalnog materijala, radova M.M. Makovskog o lingvističkoj genetici
i niza drugih podataka, razvija hipotezu Žakoba i R. Jakobsona o
istovetnosti znakovne strukture ljudskog govora i redosleda u DNK i,
štaviše, pretpostavlja mogućnost novih “metodoloških prilaza mekom
regulativnom ulasku u ranije nepoznate semiološke areale genetskog aparata
najviših biosistema”. Na kraju je i upozorenje P. Garjajeva. Autor piše:
“Novi informacioni kanal što se otvorio, a koji spaja Reč i Genom, zahteva
moralno i etički uravnoteženi prilaz, pošto su manipulacije te vrste s
aparatom naslednosti nepredvidive po svojim potencijalnim negativnim
posledicama. Ako podaci (...) budu potvrđeni u nezavisnim istraživanjima,
potreban je sistem strogo definisanih zabrana sličan već postojećem u
genetskom inženjeringu”.
Na tom tzv. «genskom groblju» P.P. Garjajev je otkrio i
program za hologramsku projekciju čitavog organizma, koji nosimo u svakom
svom genu! Na kraju knjige P.P. Garjajev zaključuje da bi, posle svih
navedenih saznanja, tvrdnja da je čovek nastao slučajnom kombinacijom iz
«pračorbe» itd. preko majmuna isto što i tvrditi da bi slučajni nalet vihora
na smetlište mogao sklopiti nadzvučni avion.
UDARAC NA
GENOM
- Moram priznati - priča Garjajev - ranije smo se veoma
pribojavali mogućnosti da se zakoni genetike mogu koristiti na štetu
ljudima. A ispostavilo se da to već odavno čine... lekari. Ne znajući šta
čine, oni utiču na čovekov genetski aparat. I sada je teško čak i zamisliti
do kakvih posledica taj opsežan eksperiment nad ljudima može dovesti.
Do prozrenja je došlo početkom ove godine. Sponzori su, da bi
nastavili finansiranje, zahtevali od naučnika ništa manje do principijelno
nov efekat. Ako ne dođete do otkrića, sedite u besparici. Šta se drugo moglo
- naučnici su im pružili efekat.
Magistar bioloških nauka Petar Petrovič Garjajev i magistar
fizičko-matematičkih nauka Andrej Aleksandrovič Berjozin postavili su sebi
drzak cilj: prodiranje u svetinju nad svetinjama žive materije - „talasni
genom“ koji upravlja razvojem organizma. Priroda brižljivo štiti genom
od svakog upada da bi nasledne programe sačuvala za buduća pokolenja. Ali,
naučnici su odlučili da u njih unesu svoje ispravke - da upišu nove
informacije u “tekstove” DNK.
Poznato je da molekuli DNK izdvojeni iz ćelija ispuštaju
najraznovrsnije zvuke. To je prava simfonija života u kojoj, verovatno,
postoje “melodije” svih tkiva, organa i sistema koji se mogu razvijati po
komandama DNK. Međutim, zasad su naučnici u stanju da odrede samo spektar
tih akustičkih vibracija. Njih ima tako mnogo i toliko su slabe da ih može
razlikovati samo izuzetno osetljiva aparatura.
Naučnicima u izdvajanju pojedinih zvukova života iz haosa
pomažu... nosioci svetlosti - fotoni. Helijum-neonski zrak lasera se
usmerava na vibrirajuće molekule DNK - odbijajući se od njih, svetlost se
raspršuje i njen spektar beleži osetljiv uređaj. Takav merni sistem se
naziva uređaj za spektroskopiju korelacije fotona.
Garjajev i Berjozin su u epruvetu sipali vodeni rastvor
molekula DNK i obradili ga generatorom ultrazvuka. Odbili su da mi kažu
frekvenciju akustičkih vibracija, samo su primetili da su pojedini
obertonovi bili čujni u vidu tananog zvižduka. Zato istraživači ne skrivaju
rezultate eksperimenta - čak obrnuto, smatraju da su dužni da ih iznesu što
većem broju ljudi.
Pre delovanja generatora molekuli DNK su ispuštali zvuke u
širokom opsegu: od svega nekoliko pa do nekoliko stotina herca (Hz), dok su
posle toga molekuli naročito snažno zazvučali na jednoj frekvenciji: 10
herca. Ona se održava već nekoliko nedelja koliko je od eksperimenta
proteklo. I amplituda vibracija se ne smanjuje. Slikovito rečeno, u
simfoniji života preovladava jedna prodorna nota.
- Rad DNK - objašnjava Garjajev - može se porediti s
brzodelujućim kompjuterom koji trenutno donosi ogroman broj odluka. Ali
zamislite da je neko ćuskijom lupio po kompjuteru, što ima za rezultat to da
na sva, baš sva pitanja on izdaje jedan te isti odgovor. Nešto slično se
desilo u talasnom genomu kada smo ga zaglušili ultrazvukom. Njegove talasne
matrice su se tako izobličile da je u njima naglo pojačana jedna
frekvencija.
Šta to
fantom viče?
Međutim, naučnike je još više začudila druga činjenica: do
izobličenja spektra nije došlo odmah. Posle delovanja su proverili kako
zvuči preparat DNK, ali u njegovim “melodijama” nisu otkrili nikakve
promene. Ogorčeni neuspehom, prosuli su stari rastvor, sipali novi i zamrzli
ga u frižideru. A kada su ga sutradan odmrzli i ponovo izmerili, bukvalno su
se zapanjili: neoštećeni preparat DNK se ponašao kao da je bio ultrazvučno
zaglušen.
- Možda je čitava stvar u zamrzavanju? - pitam Petra
Petroviča.
- Ne - odgovara naučnik - proveravali smo kontrolne preparate
DNK. Oni su posle odmrzavanja kao i ranije ispuštali zvuke širokog spektra.
Najzad, najviše zapanjuje sledeći rezultat. Pripremili su
novi preparat DNK u novoj epruveti, ali su je stavili na mesto stare.
Preparat je neočekivano “prodorno zavikao” kao da je i on obrađen
ultrazvukom.
- A šta ako ste tokom eksperimenta polja usmerili na
spektrometar i ona su počela da deluju na DNK?
- Ultrazvuk se ne usmerava, to je svakom fizičaru poznato.
Naučnici su posle mnogobrojnih provera došli do zapanjujućeg
zaključka: ultrazvuk je “uvredio” molekule DNK i oni su to “zapamtili”.
Molekuli su doživeli snažan potres posle koga su dugo dolazili sebi i,
najzad, stvorili talasni fantom bola i straha koji je ostao na mestu za njih
tako užasnog eksperimenta. Pod uticajem tog fantoma i drugi molekuli DNK su
doživeli sličan potres i isto “zavikali od užasa”.
Dalja istraživanja su pokazala da se tokom ultrazvučnog
zračenja dvostruke spirale DNK raspliću i čak kidaju - kao što se dešava
prilikom snažnog zagrevanja tih molekula. Tokom takvih mehaničkih oštećenja
formiraju se elektromagnetni talasi koji stvaraju fantoma sposobnog da
razori DNK slično visokoj temperaturi i ultrazvuku. Nešto slično dešava se i
kada ranjenom čoveku odstrane ruku ili nogu, a onda ga godinama boli “prazno
mesto”. Po mišljenju Garjajeva, fantomski efekat se ponekad javlja i na
mestu kanceroznog tumora: kada ga operacijom odstrane, ostaje talasna
matrica koja potom stvara novu koloniju zloćudnih ćelija.
Naučnici smatraju da je tokom njihovog eksperimenta u
formiranju fantoma učestvovala... voda u kojoj su plivali molekuli DNK. Pod
dejstvom generatora ultrazvuka u tom su se rastvoru mogle obrazovati grupe
od nekoliko molekula vode - one su postale mali generatori akustičkih
vibracija koje su sa svih strana neprekidno ozvučavale i oštećivale DNK.
Usled toga su se na njihovim pokidanim lancima pojavili ugrušci
elektromagnetnih talasa - solitoni, koji mogu da samostalno postoje
napajajući se energijom iz okolne sredine. Skup tih solitona obrazovao je
talasnu matricu ili fantom.
Naučnicima je čak pošlo za rukom i da fotografišu fantom DNK.
Oko preparata se pojavila sjajna loptica iz koje su izlazile razgranate
linije. To liči na drvo osvetljeno bleskom munje, samo što je umesto lišća
obavijeno svetlim oblakom od superlakih mikročestica. Fantom je “plivao” oko
preparata DNK, a kada je ovaj uklonjen, nastavio je da lebdi nad tim mestom.
Lebdeće “drvo” sa svetlim oblakom u pozadini naučnici su zabeležili na
mnogim fotografijama.
DNK svira
pogrebni marš
- Ti eksperimenti pokazuju - kaže Garjajev - da ultrazvuk
izaziva ne samo mehanička nego i izobličenja polja DNK. To znači da u
naslednom programu može doći do prekida: izobličena polja će formirati
oštećena tkiva - iz njih se ne može razviti zdrav organizam.
- Pa to je užasno! - prekinuo sam naučnika. - Sada je u
čitavom svetu u modi ultrazvučno skeniranje. Metoda se smatra sasvim
neškodljivom te se široko primenjuje u dijagnostici kod dece.
Ultrazvukom se “ozračuju” čak i trudnice da bi se saznao pol
budućeg deteta. Lakomislenost i samouverenost “careva prirode” jednostavno
zapanjuje. Oni znaju da pojedine životinje ultrazvuk koriste kao oružje:
delfini njime zaglušuju ribe, kitovi-uljarke ošamućuju lignje i tako dalje.
Ali, lekari su ponudili bolesnicima da se podvrgnu sličnom uticaju
- i ovi su rado pristali, čak su i svoju decu dali na
eksperimentisanje s ultrazvukom.
- A naša istraživanja su pokazala da ultrazvuk može biti
izuzetno štetan za žive sisteme. Šta sve nismo radili da bismo otklonili
izobličujući fantomski efekat u DNK koji je generator stvorio. Mešali smo i
razblažavali preparate, po nekoliko puta ih zamrzavali i odmrzavali,
zamenjivali stare DNK novima, ali su na mestu ozvučenja svejedno nastajale
anomalne talasne strukture. Ta talasna matrica se zadržavala i formirala
nove prekide u naslednim programima. Strašno je čak i pomisliti na to da
sličan efekat nastaje u ljudskim ćelijama posle dijagnostike ultrazvukom. Ne
čudi što se u savremenim klinikama rađa toliko mnogo bolesne i nakazne dece;
ultrazvuk je mogao da izobliči njihov talasni genom. A kada odraslim ljudima
ultrazvukom pregledaju bolesne organe, njih je onda teško lečiti. Ispada da
lekari i ne znajući to, eksperimentišu na ljudima. I ti ogledi mogu imati
katastrofalne posledice na buduća pokolenja. Nije isključeno da se
ultrazvučnom tehnikom vrši vivisekcija “civilizovanih” naroda. Oni sami sebe
brišu sa lica Zemlje, da bi očistili mesto za “divlja” plemena. Uistinu: da
bi uništio grešne ljude, Bog im pomuti razum.
...Vrlo se nadam da Garjajev greši. Međutim, već godinama mi
ne da mira čudno zvonjenje koje mi stalno odjekuje u ušima još od
ultrazvučnog pregleda u jednoj od najboljih klinika u zemlji gde su me
“ozračili” od glave do pete. Nešto mi mnogo to zvonjenje liči na zvižduk
generatora ultrazvuka. Nije valjda da to u meni “viču uvređeni” DNK? Voleo
bih da znam kako se osećaju drugi pacijenti koji su bili na ultrazvučnom
pregledu. Možda će oni moći da me navedu da promenim mišljenje.
Ali, ako je Garjajev u pravu, ne treba očajavati: naučnici
znaju kako da spreče genetsku katastrofu. Jer, naučili su da unose u DNK ne
samo razarajuće nego i blagotvorne informacije.
Molitva je
jača od radijacije
Na primer, istraživači su izvršili eksperimente sa zrnima
pšenice i ječma koja su dobila doze zračenja od 2 do 10 hiljada rentgena.
Čestice visokih energija kidale su hromozome - činilo se da su zrna već
mrtva. Međutim, naučnici su ih obrađivali naročitim elektromagnetskim
talasima na koje su bile naslojene akustičke vibracije ljudskog govora. I to
ne jednostavnog, već ritmičkog, upućenog visokom idealu - jednostavno
rečeno, molitvama. Kao rezultat toga u zrnima su formirani talasni “skeleti”
zdravih hromozoma, na kojima su se pokidani hromozomi obnavljali. Genetski
aparat ćelija se čudesno oslobađa od oštećenja.
Zasad tom tehnologijom vlada samo grupa ruskih naučnika pod
rukovodstvom Garjajeva. Ali, na svu sreću, molitve mogu obnavljati zdravlje
i bez pomoći tehničkih uređaja: to dokazuje hiljadugodišnje iskustvo
religije. Molitvama svetih i običnih ljudi koji su im se obraćali za pomoć,
ustajali bi slabi, progledali slepci, oživljavali mrtvi. I sada naučnici
pokušavaju da pronađu objašnjenje tih čudesa.
Izgleda da molitve u genetskom aparatu bude rezervne
mehanizme koje su naši daleki preci razvili. Ti mehanizmi su u stanju da
povećaju otpornost na oštećujuće činioce iz spoljne sredine.
Na primer, poznato je da gigantski ljuskari podnose čudovišne
doze radijacije. Te drevne životinje su takvu sposobnost stekle pre mnogo
desetina milijardi godina kada su živele zajedno sa dinosaurusima. Krajem
mezozoika naglo je porastao radioaktivni fon. Možda su upravo zbog njega
dinosaurusi izumrli. Ali, varani (vrsta južnih velikih guštera Varanus)
su se prilagodili i doživeli do našeg doba. A ljudi su se od onda vrlo mnogo
promenili. Međutim, u našem genetskom fondu je, na svu sreću, očuvana
sposobnost drevnih predaka za obnavljanje posle snažnog zračenja. Samo treba
da naučimo kako da uključimo taj drevni program koji se kod ljuskara, po
svemu sudeći, ostvaruje putem fantomskih mehanizama.
- Izvanredna otpornost pojedinih organizama na oštećujuće
uticaje objašnjava se time - kaže Petar Petrovič - što su oni u stanju da
očuvaju zdrave talasne matrice svojih ćelija, tkiva i organa. Njih stalno
razaraju radijacija, insekticidi, herbicidi, elektromagnetna polja, ali se
raspali molekuli obnavljaju po shemama talasnih matrica. Mi smo tu
sposobnost probudili u zrnima pšenice i ječma, ali se ona i kod ljudi može
obnoviti. Tada će se u njima pojaviti organizujuće načelo, nekakav fantom
zdravlja koji će se stalno zaodevati novom puti. Ma koliko mnogo ćelija da
ugine, umesto njih će se uvek stvarati nove. Takvom čoveku nikakvo zračenje
ne može nauditi, pa ni ultrazvučno. On pod uticajem tog fantoma mladosti
neće stariti. Ranije grupa Garjajeva nije imala za cilj vršenje
eksperimenata na ljudima, pribojavajući se nepredvidivih posledica po njihov
genetski aparat. Međutim, uverenost naučnika je pokolebana kada su shvatili
da neki drugi “stručnjaci” već odavno taj aparat razaraju, i ne znajući šta
čine. Može se ispostaviti da su ti eksperimenti već predaleko otišli i da će
čovečanstvo svoj poljuljani genetski fond moći da obnovi samo veštačkim
metodama, kao u eksperimentima s ozračenom pšenicom i ječmom.
Međutim, ja verujem da pojedini ljudi to mogu da učine i bez
pomoći tehnike. Sveti oci pravoslavne crkve su uz Božju pomoć stvorili divne
molitve koje izuzetno blagotvorno deluju na dušu i telo. Mnogi naši preci su
se tim molitvama isceljivali od najstrašnijih bolesti. A savremeno pokolenje
je toliko nemoćno možda upravo zato što je svete molitve zaboravilo.
Preuzeto iz ruskog naučnog biltena
prevela Sava Rosić
DELOVANJE ULTRAZVUKA NA
FETUS - detaljno