Karlos Kastaneda
Tolteci, graditelji Teotihuakan-a, su najznačajniji narod drevne Amerike, i jedan od najznačajnijih na Zemlji uopšte. Bili su vodeća duhovna snaga čovečanstva. Astečka reč "Toltek" u prevodu znači "čovek od znanja".
Današnja lažna istorija govori da je to bio narod koji je živeo od osmog do dvanaestog veka. Tolteci su simbol najvišeg nivoa znanja kojeg ljudsko biće može da dosegne. Oni su duhovno jezgro koje je prisutno već hiljadama godina kroz kulture koje su ih nasledile u manje ili više iskrivljenom obliku: Olmeka, Zapateka, Maja..., gradova Teotihuakana, Monte Albana, Palenke ili Tule, sakralne geometrije, kosmičke arhitekture, astronomije i matematike...
Možda su neki njihovi potomci jos uvek
ovde? Možda još uvek praktikuju svoje drevne metode znanja?
Planine Meksika skrivaju 50.000 potomaka Tolteka. Oni sebe nazivaju Virarika.
Većina ih i govori samo virarika jezikom. Naravno da svi pripadnici zajednice
nemaju isti duhovni nivo znanja. U okviru ovog naroda, postoje posebne grupe
ljudi zvane Jikareros. Oni su čuvari drevnih magičnih znanja. Oni iskušavaju
duhovne nivoe koje ostali članovi naroda ne mogu ni da zamisle.
Običaji ili tradicije, često upotrebljavani kod "modernog" čoveka, zajedno sa
religijom ili ritualima, ne znače ništa za Jikarerose. Oni nemaju nikakav
zatvoreni sistem verovanja. Ali zato imaju vrlo efikasne vežbe i praktična
iskustva koja su usmerena da se dostigne najviši mogući nivo svesti i primanja
kosmičkog znanja. Ovi preživeli Tolteci nemaju sveštenog lidera, vračeve ni
duhovne učitelje. Oni uče direktno od "Univerzalnog Duha". Imaju šamane, "ljude
od znanja", koji samo upućuju druge kako da komuniciraju sa Duhom. Nema
formalnog učenja. Postoje samo tehnike kako dovesti čoveka do tačke gde učenje
počinje. Sve dalje zavisi od svakog individualnog bića. Svako treba da čuje,
oseti, vidi za sebe. I da nauči. Bez posrednika. Bez crkvi, hramova, sveštenika.
To je put i način Tolteka.
Preživeli Tolteci žive u svom svetu i nemaju nikakvog interesa za ostali svet.
Za "naš" savremeni svet. Ne žele da nas uče niti da nam prodaju ništa. Njihov
interes je da održe živim vlastitu tradiciju i znanje.
To je jedini način da zadrže svoju ulogu kao "polja energije". Kao stvarnih
sinova i kćeri Sunca. Sa istom prirodom kao Otac Sunce i sa istom ljubavlju kao
Majka Zemlja.
Njihova poruka je: "Mi smo sinovi Sunca i naša priroda je da sijamo!"
Jedan od boljih savremenih prikaza učenja starih Tolteka je knjiga
Prema učenju Tolteka naš fizički svet je
svet koji se može predstaviti kao planetarni san u kome naša tela, um i duša
učestvuju. Zapleteni smo u ovaj san i plovimo po njegovoj ovozemaljskoj
karmičkoj površini vec milenijumima. Naš razvoj je horizontalan. Većina od nas
se ne kreće nagore. Ostaje na istom nivou. Tek komunikacijom sa "Univerzalnim
Duhom" i objektivnim, drevnim znanjima možemo da se duhovno razvijamo nagore.
Vertikalnom evolucijom. O tome govori Toltečki put znanja. U inicijacijama
Teotihuakan-a, Tolteci su prvo postajali svesni svojih najdubljih unutrašnjih
tajni (piramida Quetzalcoatl-a), započinjali proces transformacije (piramida
Meseca) i napokon ovladali znanjem da osete energiju i njenu suštinu (piramida
Sunca). U toj fazi im više ne trebaju ni knjige, ni učitelji da bi dobili
odgovore. Putokaz dolazi direktno od Univerzalnog Duha.
Istorija toltečke kulture u Teotihuakan-u je mnogo starija nego što se tvrdi.
Negde oko 700 godine n.e. toltečki naguali su naučili kako da duhovno putuju u
drugu dimenziju i tako je došlo do "misterioznog" napuštanja ovog veličanstvenog
grada. Kada su Asteci došli u ove krajeve, oni su počeli da koriste "Znanje" za
kontrolu vanjskog sveta, umesto unutarnjeg. Oni su potpuno pogrešno tumačili
učenja Tolteka iz piramida i započeli su veličanje vlastitih nasilnih, ratničkih
metoda. Toltečka učenja o višem znanju su pretvorena u horor. Toltečki proces
otvaranja vlastitog srca Suncu, oni su bukvalno preveli kao prinošenje ljudskih
žrtava i vađenja srca iz neprijateljskih tela. Tolteci su se probudili za svoj
"Rajski san" i napustili ovu dimenziju. Asteci su učvrstili "Zemaljski san" i
prikovali se za ovu dimenziju straha.
Ipak, Asteci su nam ostavili neke važne
informacije o Toltecima.
Don Huan Matus, nagual i šaman iz indijanskog plemena Yaqui, učio je Kastanedu o
dva tipa svesnosti ili pažnje.
(1) Desnoj strani, normalnoj svesnosti iz svakodnevnog života. Tonal.
(2) Ona druga, leva, predstavlja čovekovu
misterioznu, magičnu stranu. Nagual.
Don Huan i, kasnije, don Henaro, su
pokazivali Kastanedi kako da ovlada sa tri aspekta drevnog znanja: svesnost,
transformacija i namera. Sve u cilju usklađivanja sa namerom Univerzalnog Duha.
To je toltečki put duhovnog buđenja.
Jedan od najvažnijih doprinosa Karlosa Kastanede je u tome što je preneo znanje drevnih Tolteka da prepreke tom buđenju nisu samo u nama, već i izvan nas.
Postoje bića iz drugih dimenzija koja nas sprečavaju u tome, jer im nije u interesu da se probudimo. To su Letači, o kojima se govori u dve poslednje Kastanedine knjige "Točak vremena" i "Aktivna strana beskraja". Upadljivo je da Kastaneda naglo umire od raka baš kada počinje da piše o njima, iako lečenje od raka za šamane kakav je bio Kastaneda i sa kakvima se on družio nije nikakav problem. Mnogo im je teže da ga uopšte dobiju.
Dejvid Ajk o Letačima govori u knjizi "Najveća tajna" kao o astralnim reptoidnim bićima koja se hrane ljudskom energijom.
Ali i ta njihova nastojanja da nas sputaju su u našu korist kao iskušenja koja nas jačaju u objektivnom znanju, jer kada bi prosvetljenje bilo lako dostupno bez kompletnog ličnog rasta u znanju, našeg preobražaja u skladu s tim rastom i tim znanjem, čovek ne bi bio objektivno svestan značaja prosvetljenja, šta ono uopšte predstavlja. Zato bi ga lako gubio. Samo iskustvo prosvetljenja nije teško dostići, postoji više metoda za to. Ali ako je ono samo mentalno uviđanje, ako nije celo čovekovo psiho-energestko biće trajno preobraženo, tako da može i da se kreće i da deluje po višim dimenzijama, po nagualu, onda će pasti natrag u san tonala i samo će sanjati san u snu da to stanje budnosti ima i dalje. Čovek može da bude u raju, a da ne bude svestan njegove rajske prirode. (On to sada i jeste u stvarnosti.) Zato mora da bude "isteran iz raja" da bi znao da se "vrati" i da bude potpuno svestan prave prirode raja. To "isterivanje" i "vraćanje u raj" nije ništa drugo do zapadanje u uslovljeno nesvesno bivstvovanje - i buđenje.
Tada će čovek ostvariti svrhu ljudskog postojanja: da u svim demenzijama ne razlikuje Sebe od Božanskog bistva, koje se pre toga nesvesno projektovalo van, kao rajsko stanje, i da aktivno učestvuje u njemu i dela kroz njega s punom svešću i odgovornošću. Ta svest i odgovornost je ono što se podrazumeva kao očuvanje energije, što je okosnica učenja Tolteka i Don Huana.
Don Huan:
"... Imamo zver koja je došla iz kosmičkih dubina i zavladala našim životima.
Ljudska bića su njegovi zatvorenici. Ova zver je naše božanstvo. Mi smo nemoćni
pred njom. Ako želimo da protestujemo, ona to suzbija. Ako želimo da se
osamostalimo, ona to onemogućava. U našim razgovorima svih ovih godina sam
pokušavao indirektno da ti kažem da naš nešto drži zatvorenicima. I zaista, mi
jesmo zarobljeni. Za šamane i ljude od znanja drevnog Meksika ovo su bile
energetske činjenice. Oni vladaju nad nama, jer smo im mi izvor hrane. Cede nas
nemilosrdno. I kao što mi kuvamo kokošije meso u kazanima, tako i ove zveri
kuvaju nas u ljudskim kazanima. Na taj način im je hrana uvek na dohvat ruke."
(Karlos): "Ne, ne, ne, ne. To je apsurdno, don Huane. To o čemu govoriš je
monstruozno. To jednostavno ne može biti istina, ni za šamana, ni za običnog
čoveka, ni za nikoga."
"Zašto ne?", upita don Huan tiho. "Zašto ne? Zato što te plaši? Ali, to nije
sve. Hoću da se obratim tvom analitičkom umu. Promisli trenutak, i reci mi kako
možeš da objasniš sve kontradikcije između čovekove inteligencije i njegovog
glupavog sistema verovanja. Ili gluposti njegovog kontradiktornog ponašanja.
Šamani veruju da su nam kosmičke zveri usadile svoj sistem verovanja, svoje
ideje o dobru i zlu, društvene obrasce u kojima se koprcamo. Oni su ti koji
određuju naša očekivanja, nade i snove o uspehu i propasti. Oni su nam razvili
požudu i kukavičluk. Oni nas čine snishodljivim, rutinskim, nekreativnim."
"Ali, kako nam to mogu raditi, don Huane?", Karlos upita, razljućen s onim što
čuje. "Da li nam šapuću u uho dok mi spavamo?"
"Ne, oni to ne rade tako", odgovara don Huan, sa smeškom. "Oni su mnogo
efikasniji i bolje organizovani. Da bi nas držali poslušnim i slabim, oni su se
poslužili neočekivanim manevrom. Glupim sa vojnog stanovišta, ali užasnim sa
stanovišta onih kojima se to događa.
Oni su nam dali svoj um!
Njihov um, postaje i naš. Um zveri je kontradiktoran, ispunjen strahom. I upravo kroz um, zveri upumpavaju u naš um ono što im odgovara...
Ljudi od znanja drevnog Meksika su bili
nesigurni u datum kada se ova zver pojavila na Zemlji. Ali su zato bili uvereni
da je čovek bio kompletno biće nekada u prošlosti. To svesno biće danas je samo
predmet mitova i legendi. U jednom trenutku kao da sve nestaje. I od čoveka ne
ostaje nista vise nego drogirano, uspavano biće... Naš protivnik nije za
potcenjivanje. Vrlo je pametan i organizovan. Sprovodi kompleksan sistem da od
nas napravi beskorisna bića… Čovek je imao sudbinu da postane magično biće
svetlosti. Ali, te magije više nema. Trenutno smo samo običan komad mesa…"
Druga knjiga: Odvojena stvarnost
Sedma knjiga: Unutrašnji oganj
Jedanaesta knjiga: Točak vremena
Dvanaesta knjiga: Aktivna strana beskraja
Armando Tores - Susreti sa Nagualom
Predavanja i razgovori sa Karlosom Kastanedom
Neophodno svakome ko misli da je upoznao Kastanedino delo
Florinda Doner: Biti u sanjanju
Taiša Abelar: Prelazak čarobnjaka
Kastaneda sa svojim sinom i ... suprugom (?!)
Sa uobičajeno glupim i lažljivim komentarom od strane BBC-a
Kaže da mu je Don Huan jednom rekao: "Mali si i ružan kao stenica. Za tebe je jedina pomoć da postaneš slavan."
To je još jedan dokaz da je Don Huan bio stvarna ličnost, jer inače ispada da je Kastaneda sve knjige napisao da bi namirio svoje komplekse i da je to indirektno priznao u gornjoj izjavi.
Njegove knjige su same po sebi dokaz da nisu takvo delo.