Mikročipovi namenjeni ljudima
Dr. Carl Sanders,
elektroinženjer, pronalazač i savetnik različitih vladinih organizacija, kao i
savetnik u IBM, General Electric, dobitnik predsedničke i vladine nagrade za
izuzetne pronalaske kaže:
,,32 god. svog
života proveo sam u stvaranju novih pronalazaka i prilagođavanju mikročipova za
primenu u oblasti biomedicine. Godine 1968. gotovo slučajno sam uključen u
istraživački i razvojni projekat stvaranja kičmenog bajpasa za jednu mladu damu
koja je povredila kičmu. Tražila se mogućnost za povezivanje motoričkih nerava.
Svi smo bili veoma uzbuđeni zbog ovog projekta. Bilo je angažovano 100 ljudi
a ja sam bio glavni inženjer i nosilac projekta. Projekt se završio
stvaranjem mikročipa za koji verujem da se sada primenjuje za pozitivne
identifikacije i da je to oznaka. Ovaj mikročip se puni na osnovu telesnih
temperaturnih razlika. Naravno da ne možemo često ulaziti u telo da bi se
napunila baterija, tako da ovaj mikročip ima proces punjenja zasnovan na
temperaturnim promenama tela. Preko milion i po dolara je potrošeno da bi se
otkrila dva mesta na telu na kojima je temperaturna promena najčešća - u oblasti
čela, odmah ispod linije kose i pozadina ruke. Radeći na ovom mikročipu nismo
imali pojma da će se on pretvoriti u identifikacioni čip. Smatrali smo da je
to što radimo veoma humano i svi smo zbog toga bili uzbuđeni. U mojoj
nadležnosti bio je sam čip, ne i medicinska strana projekta. Kako je čip sve
više počinjao da oživljava posle izvesnog vremena došlo se do zaključka da je
isplativost kičmenih bajpaseva sasvim nezadovoljavajuća, tako da smo morali da
potražimo nove oblasti za primenu čipa. Primetili smo da frekvencija čipa ima
veliki uticaj na ponašanje, tako da smo počeli da istražujemo mogućnosti primene
čipa na modifikacije ponašanja. Projekat se skoro preokrenuo u elektronsku
akupunkturu zbog toga sto smo u jednom trenutku stigli do usmeravanja mikročipa
na to da odašilje signal koji utiče na određene delove tela. Pomoću njih je
bilo moguće uticati na promenu ponašanja. Jedan od projekta nazvan je
'Feniks' i predviđen je za vijetnamske veterane. U ovom projektu koristili smo
čip koji smo nazvali 'Rambo čip' a korišćen je za dodatno lučenje adrenalina.
Jedna od primena čipa je kontrola rađanja, do sada isprobana u Indiji i nekim
drugim delovima sveta. Kontrola rađanja postiže se tako što se osoba čipom
dovede u menopauzu, odnosno izaziva se smanjenje i potpuni prestanak lučenja
estrogena. Mikročip može da se koristi i za izazivanje migrenoznih glavobolja,
promenu u ponašanju, za stimulisanje seksa, kao i za uništavanje seksualnog
nagona. Sve do sada rečeno nije ništa drugo nego elektronska akupunktura.
Postoji 250.000 sastavnih delova mikročipova, uključujući i malu litijumsku
bateriju. Borio sam se protiv upotrebe litijuma kao sirovine za proizvodnju
baterija, ali NASA je u to vreme mnogo radila sa litijumom i to se smatralo
velikim dostignućem. Razgovarao sam sa doktorom iz Bostonskog medicinskog centra
o tome šta ce se desiti ukoliko se čip polomi i određena koncentracija litijuma
se izlije u telo. On je rekao da bi posledice bile veoma teške. Kako je razvoj
čipa napredovao napustio sam projekat i povremeno imao ulogu savetnika. Na
mnogim sastancima nastupao sam kao stručnjak za primenu mikročipa. Bio sam
prisutan na jednom od sastanka na kome se raspravljalo na temu: kako je
moguće kontrolisati ljude ukoliko se prvo ne identifikuju? Ljudi kao sto su
Henry Kissinger i pripadnici CIA-e posećivali su takve skupove.
Raspravljalo se i na temu kako navesti ljude da poveruju u neophodnosti ovih
čipova. Odgovor se nametnuo - navedemo ih da shvate da mogu da izgube decu ako
ne prihvate čipove i slično. Na ovim sastancima o ljudima se govorilo kao da
su stoka. CIA je predložila ideju da se na ambalaži sa mlekom štampaju slike
izgubljene dece. Kako smo razvijali ovaj mikročip njegova identifikaciona
funkcija postajala je sve značajnija, a u funkcionalnom pogledu traženo je da
čip ima sledeće mogućnosti: ime i lik (slika lica), lični broj, identifikaciju
preko otisaka prstiju, fizički opis, porodičnu istoriju, adresu, zanimanje,
podatke o porezu i kriminalni dosije, ukoliko postoji.
70-tih godina učestvovao sam na sastancima "Jedan Svet" na kojima je
diskutovano o čipu i to u Briselu i Luksemburgu gde se čip pojavio kao tema o
svetskim finansijama. Jedan od tajnih planova, koji svetska vlada ima da bi
se ostvario novi svetski poredak, jeste da svako dobije svoj mikročip. Svaki
ubačeni mikročip bi sadržao sve detalje ličnosti uključujući i lični broj.
Osoba koja je mikročipovana može biti veoma lako locirana i praćena, pomoću
kompjutera u službi kontrole svesti, kojima se rukovodi iz računarskih centara
već raspoređenih svuda oko zemaljske kugle. Tehnički se ovo postiže preko mreže
mobilne telefonije i preko antena mobilnih telefona, koje sada pokrivaju i
najudaljenije i najzapuštenije delove sveta, a proces pokrivanja je svakim danom
sve gušći i veći, što je dostiglo alarmantne razmere. Ono što je najvažnije u
ovoj priči jeste da osoba koja je mikročipovana može biti sa velikom lakoćom
manipulisana i kontrolisana i to pomoću odašiljanja specifičnih talasa na niskim
frekvencijama (ELF). Ovi talasi imaju dejstvo na mozak preko mikročipa koji može
u potpunosti izmeniti uobičajene misli i emocionalne šablone i na taj način
navesti čoveka da se ponaša u skladu sa zamislima nekog drugog - onog koji
rukovodi ovim projektom."
http://www.youtube.com/user/anEnding
http://www.youtube.com/watch?v=OEkCqwPy9vY&feature=related